Oznake

, , ,

Pošto je blog tek otvoren potrudit ćemo se da ipak nove članove upoznamo malo s detaljima same izgradnje boldera i cijele priče oko toga.

Dakle bilo je to 2010. godine, negdje pred ljeto kad su nas izbacili iz starog prostora (koji se nalazi u istoj zgradi samo u prizemlju). Grad je odlučio sagraditi vrtić i sve sportske udruge u prizemlju su svoje stvari morale iznijeti vani do otprilike 1.8.2010.  ŠOK! Nevjerica!!! Kako nam to mogu napraviti! Zar su im djeca u vrtiću bitnija od nas penjača. Sastančilo se, izglasavali su se ful produktivni planovi da se popnemo na općinu i visimo dok nam ne daju neki prostor.  Cijela PD Paklenica će se pridružiti našem štrajku pa će tako špiljari zaposjesti podrum a markacisti išarati cijelu zgradu i prokrčiti putove do gradonačelnika. Po gradu ćemo pisati grafite “dosta je terora, smrt tetama u vrtiću” itd… ali grad je, na našu veliku radost, i sam shvatio koliko bitnu ulogu penjačka sekcija ima unutar zadarskog sporta. Naravno mi smo to i dokazali našim rezultatima na svim većim penjačkim natjecanjima u Hrvatskoj na kojima se nismo pojavili. I tako smo dobili prostor u istoj zgradi, samo na 1. katu. I pazi sad ovo…. Imali smo i parket na podu🙂

I tako stari bolder je srušen, grifovi su spremljeni po plastičnim kantama, naše drage tek friško obojane daske su prenesene na kat i izgradnja novog boldera je mogla početi. Tu na scenu stupa inžinjer boldergradnje Arno. Čovjek koji je imao viziju i nije se bojao realizirati ju u stvarnosti. Moramo priznati bilo je tu žestokih borbi oko veličine prevjesa i ravnih ploha te broja volumena koji su se trebali montirati. Nekako smo se svi našli u sredini i objavio se natječaj za izvođača radova. Tu je pobjedu odnio Ferdo jer je donio cijeli svoj alat i 50% posla odradio sam skakući s jedne strane na drugu s motornom pilom, bušilicom… i sve to za samo 0,00 kn. I dan danas neki, a nećemo ih sad navoditi ovdje, imaju tikove od motorne pile i u snovima čuju njen milozvučan pjev😛

Sama izgradnja je trajala otprilike 2 mjeseca, skoro svaki dan… Varenje potkonstrukcije i montaža, podizanje greda, montaža dasaka, kupnja novih i lakiranje, izmjena instalacije struje, i šećer na kraju, pranje i zavidavanje grifova.  A da ne pričamo koliko je to sve koštalo!!! I živaca i kuna, ali isplatio se. Kupljeno je još par strunjača koje su falile i moglo se početi s penjanjem.🙂

Svečani čin samog otvaranja je zamišljen kao Mišo Kovač party. U velikom stilu bi kroz prozor projektorom vrtjeli Mišine spotove na fasadi jednog od pet nebodera. Šampanjac bi se razbio od prevjes, a dress code bi bio brkovi! Već smo svi ozbiljno počeli s puštanjem kad je utjecaj konzervativnih struja unutar sekcije uspio izglasati da se prvo organizira natjecanje u povodu Sv. Krševana da skupimo bar nešto malo para pa onda možemo napraviti i neki manje službeni party.  Samo natjecanje je ispalo pun pogodak i priča za sebe… O tome u sljedećem postu, a Mišo Kovač party je na kraju održan, ali s malim izmjenama.  Na jednom stolu u Siveriću sa gramofonom i singlicama nadmašili smo i sami sebe🙂