Sinoć je u Domu Sindikata u 19 h održana izborna skupština PD Paklenica na kojoj su se birala nova upravna tijela društva (predsjednik, dopredsjednik, tajnik itd.) koji će voditi ovo društvo kroz sljedeće 4 godine. Kandidati za predsjednika društva su bili Daniel Hraste i Mišo Gulan, a za potpredsjednika Ivica Došen Žuti i Nebodar Vukičević. Većinom glasova pobjedu su odnijeli tandem Hraste i Žuti, dobro poznati planinari unutar PD Paklenica. Kao vječni optimist nadam se da će svoju dužnost shvatiti ozbiljno i sve nas ugodno iznenaditi za vrijeme trajanja svog mandata za dobrobit cijelog društva.

Ipak ne mogu a da se ne osvrnem i na cjelokupnu atmosferu vezanu uz sinoćnju skupštinu. Planinarsko društvo Paklenica je društvo koje broji veliki broj članova, nešto zbog besplatnog upada u Nacionalni park Paklenica a nešto zbog iskrene ljubavi prema tom društvu i samom Velebitu. Većina tih članova nije aktivna ali postoji jedan krug aktivnih ljudi koji tijekom godina daju dio sebe za funkcioniranje cijelog tog društva kao cjeline, a to se između ostalog odnosi i na osobe koje su na društvo vezane isključivo kroz rad sekcija. Odaziv ljudi sinoć je bio i više nego dobar. Može se reći da smo dvoranu popunili. Bilo je tu ljudi koje svakodnevno možete viđati u prostorijama društva no i onih koje ja osobno prvi put vidim sinoć kao što i oni, vjerujem, prvi put vide mene. Svi mi tamo smo ipak zaslužili malo više ozbiljnosti vezanih uz samu skupštinu i izbora kandidata za upravna tijela. Većinu vremena se tamo nije znalo ko pije a ko plaća. Dizali smo ruke iako nismo ni znale za što ih dižemo samo da se krene na onaj bitni dio a to je predlaganje kandidata. Nakon predlaganja odmah se krenulo na glasovanje a da u niti jednom trenu ti isti kandidati nisu izašli pred nas, ljude koji ih na kraju krajeva biraju, predstavili se i iznijeli neki svoj plan za 4.godišnji mandat, odnosno njihovu viziju razvoja samog društva. Ljudi koji osobno nisu vezani uz nekog od kandidata ili frakcije koje se očito dešavaju unutar društva mogli su svoj glas dati samo na osnovu nekog prvog dojma koji su ti kandidati ostavili na nas u one 2 sekunde kad su se digli sa svojih sjedećih mjesta da ih mi ostali vidimo. Glasali smo samo na lijepe oči. Za plan razvoja društva svoj glas nismo mogla dati jer u niti jednom trenu nije ni izrečen. Možda sam blesava i naivna ali zar ne bi trebalo postojati određeno razdoblje kandidature da se i članovi, koji drže do društva ali većinu svog vremena ne provode u njegovim prostorijama, upoznaju s ljudima koji bi nas trebali voditi kroz sljedeće godine i koji su njihovi argumenti za to. Ne mislim ja na neke beđeve, letke ili debate na VOX TV-u ali bar da znam koji je moj izbor i da razmislim o tom. U najmanju ruku kad se već pojavimo na izbornoj skupštini da ti ljudi stanu ispred nas i kažu par riječi o sebi i o tome što nam oni nude kao budući predsjednici, pa ću ja svoj glas moći malo konkretnije dodijeliti nekom ako ništa drugo bar radi njegove elokventnosti i načina ponašanja. Na lijepe oči sam ionako odavno prestala padati.

No izborna skupština je gotova, glasovi su prebrojani i novi predsjednici su svoje sinoć proslavili. A fala Bogu Velebit nigdi pobić neće. Većina će vas reći „ko je ova da se miša“. Pa da se predstavim, ja sam član ovog društva i moj glas kao takav treba da se čuje. Da se bar više glasova čuje…

Kristina Knežević